ENERGIJA NULTE TOČKE

ENERGIJA NULTE TOČKE

Svi "fenomeni ljudske svijesti", od vidovitosti, telepatije, empatije i liječenja na daljinu, do magije i predviđanja, sasvim su logični i nepobitni u skladu sa sveprisutnim, povezujućim poljem nulte točke. Polje nulte točke objašnjava i temeljnu ali do sada neobjašnjenu pojavu - gravitaciju. Klasična fizika nikada nije uspjela objasniti što je gravitacija...; u svjetlu novih spoznaja, gravitacija je vidljivi dio djelovanja energije nulte točke...

To je i savršena metafora za objašnjenje našeg prožimanja sa sveprisutnom energijom nulte točke; oduvijek smo je osjećali, bila je neizostavni temelj fizikalnih promišljanja svemira, ali do sada nedovoljno objašnjena, shvaćena i korištena.

Energija nulte točke je energija u maksimalno praznom prostoru (vakuumu), gdje je gibanje subatomske tvari najbliže nuli. Iz takvog praznog prostora koji ispunjava svemir, znanstvenici, sa dr. Halom Puthoffom na čelu istraživačkih projekata, pokušavaju dobiti izvor nepresušne, obnovljive energije.

Vakuum koji ispunjava svemir samo je prividno prazan, energetski mrtav prostor. Ispunjen je neograničenom količinom potencijalne energije koja je, premda je ne možemo spoznati čulima, izvor svih oblika energije i svih postojećih energetskih frekvencija te izvor svih vidljivih pojava u svemiru.

Koncept energije nulte točke potječe iz kvantne mehanike i načela neodređenosti koje je 1927. teoretski postavio fizičar Werner Heisenberg; zaključio je da je univerzum prožet temeljnom energijom koju ne možemo spoznati, jer je bez fluktuacija, ali povezuje sve i izvor je svih pojava u svemiru.

Oni koji ne vjeruju u ovo neka pročitaju bilo što o teslinom prijenosu energije na daljinu i dakako moj post: Joe Cell!!

JOE CELL ( Ivina ćelija )

JOECELL - AUTOMOBIL NA VODU - ORGON

"Ta kozmička OR energija prožima cijeli naš univerzum… ta energija nema masu i spontano pulsira" – Wilhelm Reich.

Prije nešto više od deset godina jedan australijanac, garažni mehaničar, po imenu "Joe", sasvim slučajno, s namjerom da smanji potrošnju goriva na svom autu, konstruirao je jednu spravu koja je kasnije postala relativno poznata kao "Joe Cell," i uz pomoć koje je postalo moguće pokretati motor automobila na tzv. "energiju nulte točke." Sam uređaj se sastoji od metalnog vanjskog kućišta (anoda) u kome se nalazi nekoliko cilindara od kojih su jedni neutralni, a drugi pozitivnog polariteta; i oko pola litre vode.

Nakon prvog testiranja ovog uređaja, Joe je primjetio da njegov automobil nije potrošio ni kap goriva. Daljnjim ispitivanjem on je primjetio da ta ćelija proizvodi određenu energiju neobičnih svojstava, koja njemu do tada nije bila poznata. U svakom slučaju, bilo je očigledno da se tu ne radi ni o kisiku niti o vodiku, tj. jednoj od dvije supstance koje službeno zajednički tvore vodu. Znači, u vodi se nalazilo još nešto, nešto što je za Joe-a u to vrijeme bila misterija.

Čini se da u realnosti koju nam oni prezentiraju, ionako nema mnogo mjesta za istinu. To je vjerovatno zbog toga što bi nas istina mogla osloboditi od njihove kontrole. Isto tako, sve su prilike da će nam orgon ostati misteriozan onoliko dugo dok ne odlučimo da izvadimo glavu iz pijeska, i počnemo sami njome razmišljati.

Malo je poznato da je Dr Wilhelm Reich još oko 1930. godine (zvanično) otkrio životnu energiju, koju je on nazvao – Orgon. Reich, inače rodom Austrijanac, diplomirao je na medicinskom fakultetu u Beču 1922. godine, a onda je zajedničkim radom sa Sigmundom Frojdom postao i jedan od pionira psihoanalitike. Kao protivnik fašizma, Reich je napustio Austriju 1939. godine i prešao u USA, gdje je najviše radio na proučavanju orgona. Još u to vrijeme on je počeo sa proizvodnjom orgonskih akumulatora i 'orgonskih topova,' uređaja za modifikaciju klime koje je nazvao "cloud-busters" (razbijači oblaka). Reich je bio uvjeren da se orgon može upotrebljavati za razne pozitivne svrhe, međutim, kao i mnogi drugi naučnici koji su se našli na pragu otkrića i primjene besplatne energije, Reich je uhapšen od strane američke vlade, njegova laboratorija kao i knjige na temu orgona su mu spaljeni, podaci o njegovom radu zataškani a ni on sam nije uspio izaći živ iz zatvora. Umro je u zatvoru, navodno od infarkta.

Postoje i podaci da je ova energija bila poznata i Nikoli Tesli, kao i načini za njenu proizvodnju i distribuciju, koji bi osigurali da svi mi danas imamo na raspolaganju besplatnu energiju. O smanjenju zagađenja planete da ne pričamo. U svakom slučaju, ova akcija "kontrolnog sistema matrice" samo je usporila napredak na proučavanju životne energije, koja još uvijek službeno ne postoji, dok su tzv. "naučnici iz podzemlja" tiho nastavili sa radom na njenom proučavanju, razvijanju određene tehnologije koja je u stanju primjenjuje orgon u pozitivne svrhe kao i publikacijom literature na tu temu.

ORGONSKA ENERGETSKA ĆELIJA – MARK I

Teško je znati koliko se u ovom momentu ljudi besplatno vozi na orgon u Australiji. Vjerovatno se radi o nekoliko tisuća. Teško je predvidjeti i koliko dugo će to trajati, jer mnogi predviđaju da kad upotreba orgona dostigne određeni prag, umješat će se i vlada donošenjem nekog zakona tipa "zabrane korištenja bilo kakvih alternativnih izvora energije, osim konvencionalnih".

Stvar sa ovim tipom orgonske energetske ćelije počela je tako kad je još 1991. godine, jedan australijanac kojeg ćemo nazvati Joe "X," pokušao da konstruira jednu spravu koja je trebala proizvesti vodenu paru a ona potpomognuti u pokretanju motora, tako da bi se uz njenu pomoć uštedila potrošnja goriva auta. Radilo se o jednom cilindru od nehrđajućeg čelika u kome se nalazio jedan drugi cilindrični elemenat koji je bio perforiran. Joe je, navodno, zamislio da će spajanjem vanjskog cilindra sa pozitivnim nabojem akumlatora od 12V i unutrašnjeg sa negativnim, doći do ključanja vode u ćeliji. Onda bi on tu oslobođenu vodenu paru sproveo do glave motora kako bi ona pospješila rad cilindara i tako smanjila potrošnju goriva. Ta njegova prva ćelija je bila veličine 870mm x 100mm, napravljena od jedne cijevi od nehrđajućeg čelika, koja je normalno bila sastavni dio jedne muzilice za krave. Jedan kraj te cijevi već je imao stakleni poklopac koji je normalno služio za promatranje protoka mlijeka u muzilici, dok je Joe na drugi kraj tog cilindra montirao jedan okrugli poklopac od pleksiglasa na kome je ostavio otvor za izvod koji je vezao unutrašnji perforirani cilindar za negativni pol akumlatora.

Taj unutrašnji cilindrični elemenat bio je veličine 600mm x 87mm, sa perforiranim romboidnim rupama veličine 12mm x 8mm. Na kraju prve trećine vanjske cijevi, Joe
je napravio jedan izvod u obliku cijevi za kojeg je spojio plastično crijevo promjera oko 12mm. To plastično crijevo on je onda spojio sa dijelom karburatora ( rasplinjača, fergazera ) koji je služio za pred-grijavanje goriva, misleći da taj uređaj snabdjeva gorivom glavnu komoru karburatora. Radilo se o vozilu tipa Rover V8 3500 SD1 koje je imalo jedan potpuno zatvoreni aluminijski motor, dok je model karburatora bio "Zenith" (sličan "SU" tipu karburatora.)

Kada je napunio ćeliju vodom, zatvorio je i povezao sa zasebnim akumlatorom od 12V, primjetio je kroz otvore sa strane, da je ćelija bila puna bijelih mjehurića, kao i bjeličastu paru koja se izdvajala k površini vode. Joe je pretpostavio da se tu radilo o vodenoj pari. On je onda upalio auto na benzin, kao i obično i pustio ga da radi na leru. Zatim je iskopčao crijevo za dovod goriva. Motor je nastavio raditi cijelo vrijeme, iako nije više primao gorivo!!! Međutim, rad motora nije više bio ritmičan kao normalno, te je Joe morao da mu pomakne paljenje za skoro 80 stupnjeva kako bi ga vratio na normalu. Tako ga je ostavio da radi neko vrijeme, misleći da motor radi na vodenu paru. Kada je odlučio da ga ugasi, Joe je iskopčao ćeliju iz akumlatora, međutim, na njegovo iznenađenje, motor je nastavio raditi kao da se ništa nije desilo!!! Motor se isključivao samo uz pomoć normalnog ključa koji inače služi za paljenje i gašenje auta. Joe je tada primjetio kako može upaliti motor sasvim normalno uz pomoć anlasera, bez benzina i bez povezivanja ćelije sa akumlatorom. Neki od čitatelja koji se razumiju u automehaniku, već znaju da uređaj za pred-grijavanje goriva, u stvari, ni ne sprovodi gorivo do glavne komore karburatora. U stvari, on ne vodi nigdje, osim vanjskog omotača kutije karburatora.

Od onoga što je Joe ovdje otkrio, normalnom čovjeku se počinje vrtiti u glavi. Sve ovo podrazumijeva da se do cilindara motora iz same orgonske ćelije ni ne dovodi nikakva eksplozivna smjesa. Jedini plin koji ovdje normalno ulazi u motor, to je obični zrak.
Što se, u stvari, u ovom slučaju događalo, teško je objasniti. S obzirom da je motor radio bez mješavine nekog konvencionalnog goriva i zraka, u ovom slučaju, gorivo je pristizalo iz nekog drugog izvora. Tako je Joe, ili slučajno uspio povezati motor auta sa nekim tajnim izvorom alternativne energije, ili je uspio mentalno kontrolirati rad motora, uticajem svog uma na materiju. Treća mogućnost ne postoji. Međutim, Joe je bio zaprepašten ovim fenomenom, isto kao i svi ostali kojima je on to pokazao. On nije znao kako ta stvar funkcionira, ono što je jedino znao, bilo je to da ona funkcionira.

Čini se da je on uspio priključiti se na ono što neki nazivaju – energija nulte točke ( zero-point energy ).

Što se ovom prilikom događa u cilindrima motora, to možemo samo nagađati ?! Da li se radi o imploziji, eksploziji ili kombinaciji ovih dvaju reakcija ?

Joe je kasnije modificirao svoju prvu orgonsku ćeliju - Mark I. Primjetio je da je manja ćelija isto toliko efikasna kao i velika, kao i to da je mnogo lakša za instalirati u auto. Skratio je dužinu ćelije na oko 435mm i instalirao je u auto tipa Rover, nekada u gepek a ponekad ju je držao i pored sebe u kabini auta. Joe kaže da se tu javljao i jedan manji problem. Ukoliko bi ostavio auto preko noći, ćelija bi se ispraznila, odnosno, njen električni naboj. Međutim, on je taj problem rješavao tako što bi je ponovo priključio na akumlator u trajanju od neke 3 minute. Njegov auto marke Rover, normalno ima paljenje podešeno u blizini "gornje mrtve tačke," međutim, da bi motor normalno radio na orgonsku ćeliju, paljenje se moralo pomaknuti prema naprijed za nekih 80o. Joe naglašava da se paljenje na različitim tipovima auta mora različito i podešavati, kada se oni konvertiraju na "orgonski pogon." Još nešto vrlo interesantno. Bilo koliko dugo da se auto vozi na orgonsku ćeliju, kazaljka koja pokazuje temperaturu motora stoji stalno na nuli. Motor ostaje hladan prilikom rada, hladnjak ( kiler ) za vodu je takođe hladan, isto kao i auspuh ! Motor ne ispušta nikakve plinove.

(*Ovo je jedan od razloga zašto svi oni koji koriste ovaj oblik pogona u Australiji, skidaju ove uređaje prije nego što voze aute na tehnički pregled, jer je tamo obavezno
mjerenje emisije ispušnih plinova iz auspuha. Sada samo treba zamisliti kako objasniti mehaničarima u servisu zašto auto ne emitira ispušne plinove ?!)

Bez obzira što je njegova ćelija uredno funkcionirala, Joe-a je ipak kopkalo što se to unutra događa, te ju je dao Ron-u Davis-u, profesoru na Unverzitetu Newcastle, u državi New South Wales, da je ovaj malo bolje ispita. Profesor Davis je veoma brzo riješio problem prekonoćnog gubitka električnog naboja ćelije, tako što je na nju instalirao jednu običnu bateriju od 1.5 V, s kojom se ćelija poveže kad nije u upotrebi, (negativni pol – uzemljenje, pozitivni pol za vanjski omotač ćelije). Joe je takođe primjetio da se iz te baterije uopće ne troši energija, dok je ona povezana sa ćelijom !? (Profesor Davis je kratko nakon toga umro, navodno, usljed infarkta). Isto tako, ukoliko se za vrijeme vožnje orgonska ćelija samo na kratko poveže sa ovom baterijom od 1.5 V, snaga motora se drastično povećava ("turbo" efekat !).

TIP MARK II

Sljedeća ćelija, koju je Joe napravio, drastično se razlikovala od prve, tipa Mark I. U ovoj ćeliji on je koristio 7 ravnih okruglih čeličnih pločica poredanih u redu, jedna iz druge. Ove čelične pločice bile su debljine od oko 2mm, promjera oko 100mm i upakirane u jedno kratko nabrano plastično crijevo. Jedna trećina njihovog radijusa bila je odstranjena kako bi se iznad tih pločica ostavio prostor za oslobađanje 'plina.' Sve to je onda smješteno u "T – Profil" cijevi od PVC materijala.

Slika 2 - Mark II

Svaka pločica je bila smještena u jedan nabor cijevi, prilikom čega je razmak između njih bio nekih 8mm. Oba kraja cijevi su bila zatvorena sa poklopcima. Čelične pločice koje su se nalazile sa strane bile su pozitivno naelektrizirane dok je centralna bila negativnog naboja. Dvije srednje pločice sa svake strane su ostavljene bez naelektriziranja, kao "neutralne pločice." Tokom daljeg eksperimentiranja, Joe je primjetio da je mnogo manje amperaže potrebno kako bi se naelektrizirala ćelija koja ima neutralne pločice, od one koja se sastoji samo od anode i katode a i produkcija 'plina' se poboljšala kod ovih ćelija sa neutralnim pločicama. Međutim, ova ćelija je imala i određene nedostatke u smislu da nije lako podnosila tenziju usljed razlike pritiska koja se javljala u ćeliji kod dodavanja i otpuštanja gasa pritiskom na pedalu (usljed čega je na mahove dolazilo do nagle produkcije kako orgona tako i pritiska na kućište ćelije.)

TIP MARK III

Joe se onda odlučio probati sa koncentrično postavljenim cilindrima od nehrđajućeg čelika smještenih u jednom debljem čeličnom kontejneru. U međuvremenu, primjetio je da ćelija ima jaču snagu kada se katoda električno poveže kroz dno ćelije (pri tome se ona treba izolirati od anode).

Slika 3 – Mark III

Znači, Mark III ćelija se sastojala od 5 koncentričnih cirkularnih čeličnih cilindara ( nehrđajući - rostfrei - gradacije 316 - čelik za posuđe - nemagnetičan ! ). Centralni cilindar, koji je otprilike promjera 2.5cm, poveže se kroz dno ćelije sa negativnim nabojem, kao katoda. (Izolira se od kućišta ćelije). Zatim slijede tri neutralna cilindra promjera 5cm, 7.5cm i 10cm, iste visine kao i anoda; i koncentrično poredanih od centra prema van. Peti cilindar čini samo vanjsko kućište ćelije, koje bi trebalo biti takođe od nehrdajućeg čelika i debljine od najmanje 3mm. Vrh anode (poklopac) trebao bi biti kupast ili zaobljen, kako bi omogućio usmjeravanje energije prema vrhu ćelije. Gornja i donja strana cilindara koji čine unutrašnji dio ćelije ne bi trebali biti bliže od 2.5cm od vrha ili dna kućišta. Svi cilindri moraju međusobno biti odvojeni uz pomoć najboljih izolatora. Neki preporučuju graničnike od crne gume. U svakom slučaju, na principu ove 3-će orgonske ćelije, Mark III, danas su već razvijene mnoge njene verzije. Sa nekih pola litre vode, auti prelaze neograničen broj kilometara. Sama ćelija najvjerovatnije akumulira orgonsku energiju. Da li iz same vode ili iz 'okoline', uz pomoć vode, to za sada još uvijek nije potpuno jasno. Znači, radi se o orgonskom akumlatoru. Čini se da je trenutno najviše u upotrebi verzija orgonske ćelije sa 5 cilindara, odnosno Mark III.

JOE CELL - OSNOVNE KARAKTERISTIKE

1. Voda iz ćelije se ne troši
2. Ćelija ostaje hladna dok radi (kao i motor od auta kojeg ona pokreće)
3. Često potraje jedan određen period vremena dok motor počne raditi na određenu orgonsku ćeliju. On u početku počne raditi nestabilno i isprekidano.
4. Ukoliko se ćelija odstrani iz auta, jedno određeno vrijeme treba proći da bi se motor ponovo vratio na svoj normalan rad na benzin.
5. Ako je orgonska ćelija korištena u nekom autu tokom dužeg vremenskog perioda, motor automobila može da postati “energetski nabijen,” i od tog momenta orgonska ćelija nije više ni potrebna da bi motor radio. Auto ide sasvim normalno - i bez benzina i bez ćelije!?! (Još jedan od “neobjašnjivih fenomena”!)
6. Sve svjećice kao i njihovi kablovi mogu se odstraniti, a auto će sasvim normalno funkcionirati i bez njih, ukoliko se ne odstrani razvodna kapa i namotaj ( bobina ) za paljenje motora.
7. Ćelija ne mora biti spojena sa unutrašnjošću motora. Dovoljno ju je samo staviti blizu motora.
8. Da bi ćelija radila, voda se mora “elektrizirati”.
9. “Elektrizirana” voda se može pretočiti iz jednog kontejnera u drugi bez gubitka “naboja”. (Mnogi koriste posebne ćelije za elektriziranje vode, kako bi izbjegli taloženje “sedimenta” na izolacijske graničnike postavljene između cilindara).
10. Ćelija traži specifičan stil konstrukcije, koji je za sada slabo razumljiv većini konstruktora.
11. U vezi orgona i orgonskih akumulatora danas se razvila jedna cijela filozofija. U vezi sa svim tim, takođe se promovira i mnogo mitova, odnosno, dezinformacija, te se čitateljima preporučuje oprez uz korištenje vlastitog razbora.
12. Prisustvo različitih ljudi može različito utjecati na rad ćelije. (Čini se da između čovjeka i ove energije dolazi do određene interakcije?!? Neki čak tvrde da su se za vrijeme svog rada sa orgonom izlječili od određenih teških oboljenja.)

Neke karakteristike orgona

1. Orgon nema masu, nema inerciju niti težinu, tako da se ne može ni mjeriti konvencionalnim uređajima za mjerenje.
2. Prisutan je svugdje, međutim njegova koncentracija varira od mjesta do mjesta i od vremena do vremena.
3. Nalazi se u stalnom kretanju. Kreće se neravnomjerno od zapada prema istoku, brzinom dosta većom od brzine rotacije zemlje. Iz nekog od akumlatora ta energija se emitira u vidu cirkularnih pulsirajućih valova.
4. Negira zakon entropije. Kreće se od nižih koncentracija prema višim. Ovo je bitno za one koji eksperimentiraju s orgonskom ćelijom. Ako se ćelija nalazi na nepovoljnoj lokaciji, onda će joj trebati više vremena da se aktivira a u nekim slučajevima neće se ni aktivirati. Tako se neke ćelije mogu aktivirati vrlo brzo dok drugima nekada treba i nekoliko sedmica.
5. Orgon je sposoban i da stvara novu materiju. U određenim okolnostima u ćeliji se formiraju različiti minerali koji su za sada nepoznati (ne radi se o sedimentu iz vode). Radi se o “puderu” bijele ili zelene boje koji se taloži na dno ćelije, što može ometati njen pravilan rad. U slučaju pojave ove materije, ćelija se mora rastaviti, dobro očistiti, pa onda ponovo sastaviti.
6. Orgon se može kontrolirati i manipulirati.
7. Dolazi iz sunca u velikim količinama. Tako mu je i gustoća najveća u popodnevnim satima a najmanja negdje između 3 i 4 sata, ujutro.
8. Vremenske prilike, vlaga, oblaci, temperatura, doba dana itd. mogu utjecati na proces akumuliranja orgona.
9. Orgonska energija se kreće u pravcu magnetskog polja. U odnosu na neko električno polje, kreće se pod pravim kutem.
10. Voda upija orgon. To je i jedan od razloga zašto se voda koristi u ćeliji. Vrsta vode koja se stavlja u ćeliju također može biti veoma bitna. (Navodno, izvorska voda je najbolja za korištenje u orgonskoj ćeliji).
11. Orgonska energija ima dva polariteta. Tako možemo imati pozitivnu i negativnu orgonsku silu.
12. Orgonska energija može probiti ili se kretati kroz sve do sada poznate materijale. Može proći kroz blok od željeza debljine 20 metara. Stoga ni u kom slučaju ne treba misliti da mi tu energiju držimo “zarobljenom” u kućištu Joe-ćelije. Čini se da ona ostaje unutra samo zato što ona to hoće. Ono kako se čovjek koji radi sa orgonom treba postaviti, to je da uz pomoć orgonske ćelije on stvara određene uvjete u kojima se ta energija može “saditi” i “uzgajati.” (Čini se da materijali na bazi polimera ipak mogu zaustaviti ili otežati prodor orgonu.)
13. Sporo se kreće kroz vodiče. Treba mu oko 20 sekundi da bi prošao kroz žicu dužine 50 m. Za eksperimentatore to bi značilo da trebaju pričekati bar 30 s, nakon što ukopčaju ćeliju, da bi primjetili jedno konzistentno djelovanje orgona.
14. Orgon ima tendenciju kretati se prema gore, vertikalno. To treba imati na umu prilikom sklapanja Joe-ćelije.
15. Orgon se ne može zadržati u ćeliji ili u vodi duže od jednog sata. To objašnjava zašto ćelija ‘iscuri’ ukoliko nije u upotrebi i zašto se koristi ona baterija od 1.5V. Ona u stvari održava jedan nizak nivo elektrolize, dovoljan da se u ćeliji proizvede upravo onoliko orgona koliko ‘istekne’ iz nje van. Baterija u tom slučaju samo održava “proces uzgoja” orgona u ćeliji.
16. Pojas radijacije mu je dosta širok, najmanje 50 m u slučaju Joe-ćelije.
17. Orgon prati zakone optike. Prizma ga može odbiti pod kutem, isto kao i ispolirane površine. (Korištenjem zakona optike možemo smanjiti i oticanje orgona iz Joe-ćelije.)
18. Orgonska energija okružuje samu sebe izmjeničnim okruglim poljima suprotnih polariteta. (To se može koristiti kod određivanja promjera cilindara i razmaka između njih kod optimizacije ćelije.)
19. Orgon je osjetljiv na živa bića. Čini se da je stanje svijesti čovjeka koji eksperimentira sa orgonom i njegov odnos, kako prema toj energiji, tako i prema životu uopće, veoma bitan!?! (Čini se da ova energija ima svoju vlastitu svijest i inteligenciju!?!)
20. Orgon se može koncentrirati sve do jedne određene točke. Kad koncentracija orgona u Joe-ćeliji dosegne svoj maksimum, orgon će se početi pretvarati u električnu energiju i naći načina da se u tom obliku i isprazni.
21. Torziona orgonska polja prenose informaciju bez transmisije energije, a propagiraju se kroz fizičke medije ne ulazeći ni u kakvu interakciju s njima.
22. Torziona orgonska polja ne mogu se zakloniti uz pomoć većine materijala, osim sintetičkih materijala na bazi polimera.
23. Svaki fizički objekat, bilo žive ili nežive prirode, posjeduje svoje vlastito karakteristično torziono orgonsko polje.
24. Svi permanentni magneti posjeduju svoje vlastito orgonsko torziono polje.
25. Torziono orgonsko polje može se stvarati uz pomoć geometrijske distorzije fizičkog vakuma. To se može demonstrirati uz pomoć piramide, kupe, cilindra, trokuta itd.
26. Aluminij, slično ogledalu, može (“optički”) odbiti orgonsko torziono polje (refleksija).
27. Orgon prolazi kroz sve materijale, ali različitom brzinom.

KAKO SASTAVITI JOE-ĆELIJU, ORGONSKI AKUMLATOR

Napomena : Prije sastavljanja Joe-ćelije za pogon auta, preporučuje se da se prvo napravi jedna probna ćelija, kako bi se na osnovu nje uvjerili da stvar funkcionira i vidjeli osnovni principi djelovanja orgona. Ona će manje i koštati a također je u stanju pokretati motor.

____________________________________

Probna ćelija – Za eksperimetalne svrhe

Lista dijelova :

1x, providna staklena tegla (može i od akriličnog materijala) promjera 150mm i visine oko 200mm. Mora imati poklopac !

1x, komplet od 5 cilindara od nehrđajućeg čelika promjera 2.5mm, 5mm, 7.5mm, 10mm i 125mm ( 1,2,3 i 4 cola - otpiljene cijevi ?)

18x, graničnik (izolator) promjera 12mm, od ebonita ili crne gume (postavljaju se između cilindara kako bi održali ravnomjernu udaljenost između njih)

1x, 250mm remen od nehrđajućeg čelika

2x, pričvršćivač čelični

1x, 500 mm crijevo koje se skuplja na povišenoj temperaturi – njime se obloži onaj čelični remen (izolacija)

2x, obujmni držači – montiraju se sa strane ćelije tako da se ona može prihvatiti za njih.

_________________

Ono što je najvažnije u ovom je da na youtube-u možete pogledati dosta filmova o konstrukciji i funkcioniranju Joe-ove ćelije a fascinantno je vidjeti 'ključanje' vode nakon samo par sekundi od dovođenja napona na ćeliju pri sobnoj temperaturi i to vrlo intenzivno...

u tražilicu na youtube-u ukucajte: ''Joe Cell'' i fascinantni svijet otkrića orgona može otpočeti!!

Sretno s otkrivanjem orgona s napomenom (ovo možete probati i kod kuće!)

Meditacija za samoiscijeljenje

Meditacija Uvod

Katkad mi se čini da su stvari posložene na način da me zapravo uvijek odvlače od onog što sam prvotno naumio napraviti. To je valjda zadaća uma da nas uvijek odvlači od pravih stvari. Naprimjer, danas kad sam odlučio napisati ovaj tekst me zapravo odvuklo tisuću ideja o metafizici koja indirektno ima veze s ovim ali sklanja pravu ideju koja leži u podlozi, tako da sam zapravo izgubio oko 3 sata vremena i otkrio da sam u zatvorenom krugu koji me još odvlači od prvotne ideje i naglo sam sve to prekinuo i započeo pisanje na koje sam izgubio oko 5 min.

Meditacija u svijesti izvan razine uma (samoiscjeljenje)

Dakle potrebno je meditirati u svijesti, odnosno usredotočiti se na tok svijesti a ne na slike uma koje se pri tome pojavljuju, a to su sve misli koje iskaču pri pokušaju koncentracije na nešto....

Postoji by-pass tehnika tj. Način da preskočimo utjecaj uma na način da mu dopustimo sve ideje...

Dakle, treba se samo koncentrirati na disanje (sporo nazalno disanje trbuhom) u ležećem položaju koje se odvija ispod uma, a on neka proizvodi slobodne slike koje će u jednom trenu rezultirati snom (kratkotrajnim), zato što disanje ne prati um i odvija se paralelno na razini svijesti. Ukoliko i disanje prati um tonemo u pravi san. (i to je ono što radimo svake večeri – tj. Totalno prepuštanje)

Nakon kratkotrajnog (plitkog sna) um naglo probudi zvuk (koji ponekad može biti i prilično glasan) oslobođenja neke energetske blokade ili trzaj dijela tijela, koji ponekad može biti prilično neprirodan, ali samo bez straha to je normalno.

Pravilna uspostava ove meditacije zapravo prati pojava slika uma, s tim da um moramo osloboditi da samostalno stvara slike bez našeg prisilnog maštanja ili razmišljanja o nečemu, dakle samo lagana koncentracija na disanje, s tom razlikom da treba izbjegavati tjelesne pojave stanja kao što su lagana vibracija odnosno osjećaj vibracije energije kroz tijelo koji se javlja ako disanje previše usporimo ili dišemo naizmjenično s fazama nedisanja.

Nakon oslobođenja neke energetske blokade, um se prene i istodobno doživimo osjećaj veće svjesnost nego li je to uobičajeno u budnom stanju....

Dakle, samo smireno disanje prilikom kojeg udisaji i izdisaji ne smiju biti ni prekratki ni predugi, prirodno i polagano..... ako želite pri tom se možete služiti nekom afirmacijom za opuštanje ali nije nužno...

Zanimljiva pojava nakon prvog osjećaja veće svjesnosti je da smo zapravo paralelno svjesni svojih slika u umu ili unutrašnjeg dijaloga i samog toka svijesti, javlja se jedan oblik odvajanja na dva paralelna toka kojima možemo upravljati istovremeno, teško za opisati ali vrlo blagotvorno djelujuće. (osjećaj kao da sanjam i da sam budan istovremeno)

Naravno, najvažnija stvar jest da se ova meditacija izvodi u ležećem položaju jer se tako najviše opuste svi mišići, ali postoji opasnost da se zaspe prije postizanja prave razine svijesti pa se preporuča da se izvodi vikendom a ne radnim danom kada smo umorni....

MAYANSKI KALENDARI I KRAJ 5.VELIKOG CIKLUSA

Mayanski glavni kalendar je najtočniji na planeti. Nikad nije pogriješio. U stvari, imali su 22 kalendara ukupno, pokrivajući mnoge cikluse vremena u univerzumu i našem solarnom sistemu.

Prema vjerovanju drevnih Maya datumom 21.12.2012. završava odbrojavanje velikog vremenskog ciklusa, tj. velikog kalendara i nastupa "smak svijeta". Maye su protok vremena promatrali ciklički, a ne pravocrtno te su vjerovali da se upravo sada jedan ciklus od 26.000 godina primiče kraju. Prema njima, 2012. godine vrijeme će se "resetirati" i ponovno početi odbrojavati od nule.

Godina 2012. dobivena je iz dugoga računa mayanskoga kalendara, koji vrlo precizno određuje ciklus od 1.872.000 dana, a počinje 13. kolovoza 3113. pr. Kr. (14. kolovoz. 3114. pr. Kr. po Julijanskom kalendaru) i završava toga sudbonosnoga dana 21. prosinca 2012.

__________________

E sad da bismo točno protumačili što to znači hajdemo sami izračunati taj datum i vidjeti pravo značenje tog velikog ciklusa. Da bismo to shvatili potrebno je uočiti neke osnove:

Dva su glavna kalendara pomoću kojih su maye točno računali tok vremena:

Solarnu godinu su izračunali na 365,2420 a današnji proračun je 365,2422. Njihova greška iznosi 17,28 sekundi po godini. Za točno određivanje datuma potrebno je odrediti položaj dana u oba ciklusa, a položaj jednog dana se ponavlja svake 52 godine.

____________________________

1 Sveta godina ( TZOLKIN ) = 260 dana = 20 mjeseci x 13 dana

1 Solarna godina ( HAAB ) = 360 dana = 18 mjeseci x 20 dana + 1 mjesec x 5 dana (Wayeb)

____________________________

Dakle, oba kalendara počnu zajedno istovremeno odbrojavati dane te se nakon 52 godine ponovo susretnu i počnu odbrojavati zajedno od početka tj. Oni nisu koristili prestupne godine svakih 4 nego svakih 52 godine:

Stvarni izračun: 52 god x 365,242=18 992,584 dana

Tzolkin ciklus: 73 god x 260 = 18 980 dana

Haab ciklus: 52 god x 365 = 18 980 dana

Dakle nakon što su kod oba ciklusa postigli 18 980 dana potrebno je kalendare uskladiti sa stvarnim brojem dana ( 1 godina = 1 okret zemlje oko sunca), dakle nedostaje im još 13 dana a to je točno onoliko koliko iznosi 1 mjesec Tzolkin godine!

(18992.584 – 18980 = 12,584) gdje je 13 vrlo dobra aproksimacija koju i danas koristimo:

52 x 365,25 = 18 993 ( Danas koristimo trajanje godine 365,25 dana gdje je svaka 4 godina ima 366 dana, odnosno: 0,25 x 4 = 1 dan )

Dakle nakon što protekne 18 980 dana kod oba kalendara Maye su dodavali još jedan (21) sveti mjesec od 13 dana koji se pojavljivao svakih 52 godine (koji se vjerojatno slavio kao velika vjerska svetkovina)

73 – 52 = 21 (magični mjesec svake 52. svete godine koji ima varijabilni broj dana)

Nakon toga bi oba kalendra počela brojati iz početka itd...

_____________________________

Uz ovakav sustav su imali jednako točno mjerenje vremena kao mi a uvelike su pojednostavnili računanje datuma ( npr. Izračunaj koliko je godina i dana prošlo između 13.05.1965 i 22.11.1989 i reci koliko ti je to oduzelo vremena)

Skraćena Mayanska kalkulacija bi iznosila:

(52 x 365 + 13) i tako iznova, dok naš izračun iznosi: ( 3 x 365 + 366)

Nema tu velike razlike ali se radi o praktičnosti upotrebe!

Pošto su Maye znali za tu malu pogrešku koja iznosi 18 993 – 18 992,584 = 0,584 dana

0,584 x 2 = 1,168 dana tako da bi nakon 2 ciklusa od 52 god dodali 12 umjesto 13 dana.... itd svakih 52 godine bi broj svetih dana varirao čime su u konačnici mjerili vrijeme točnije od nas.

Mi imamo grešku koja iznosi 0,0078 x 1000 = 7,8 dana na 1000 godina!

MAYANSKO DUGO RAČUNANJE I CIKLUSI

TUN (OSNOVA) = 360 dana

KATUN = 20 x TUN = 7200 dana (19,7 naših god)

BAKTUN = 20 x KATUN = 144 000 dana (394,2 god )

PICTUN = 20 x BAKTUN = 2 880 000 dana (7885,1 god)

CALABTUN = 20 x PICTUN = 57 600 000 dana (157 703,6 god)

KINCULTUN = 20 x CALABTUN = 1 152 000 000 dana (3 154 073 god)

ALATUN = 20 x KINCULTUN = 23 040 000 000 dana (~63 000 000 god)

Da shvatimo ostale bitne cikluse potrebno je uvesti neke osnove iz astronomije:

Siderički period ili pravo (stvarno) ophodno vrijeme je vrijeme u kojem tijelo napravi puni okret oko Sunca, relativno u odnosu na položaj zvijezda.

Sinodički period je vrijeme potrebno da se tijelo nađe u istoj točki neba, promatrano sa Zemlje. Zbog Zemljinog kretanja oko Sunca siderički i sinodički periodi nebeskih tijela se razlikuju s tim da je uglavnom sinodički period veći od sideričkog (stvarnog)

Dakle ono što mi zovemo mjesec dana je zapravo Lunarni Sinodički period i on iznosi 29,5 dana dakle period rotacije mjeseca oko zemlje promatran sa zemlje, dok stvarno on iznosi 27 dana.

Sinodički period je astrološki gledano bitan jer je to onaj period koji stvarno djeluje na zemlju i njene stanovnike: dakle relativan u odnosu na zemlju i kao takav je interesentniji.

Julijanska godina je mjerna jedinica za vrijeme, a koristi se u astronomiji. Julijanska godina odgovara periodu od točno 365.25 dana ili 31,557,600 sekundi. Ime proizlazi od činjenice da ovaj period odgovara prosječnom trajanju godine u julijanskom kalendaru.

U praksi, ovaj je period odabran kao praktičan i intuitivan način za izražavanje dugih vremenskih perioda, iako u prirodi ne postoji "godina" koja traje točno 365.25 dana.

Precesijski ciklus (Veliki Mayanski ciklus)

Precesija je u stvari vobliranje (njihanje) zvrka na ravnoj površini. Vobliranje počinje kada se vrtnja zvrka usporava i okretanje postane nestabilno, što uzrokuje naginjanje zvrka s jedne strane na drugu, sve dok konačno ne padne.

Zemljina rotacija oko polarne osi, koja nam daje ritam noći i dana, je također podvrgnuta precesiji svoje polarne osi jednako kao i rotirajući zvrk. Ono što uzrokuje precesija Zemljine polarne osi, je kut od približno 23,5 stupnjeva prema osi okomitoj na ekliptiku.

Tijekom 25.920 godina Zemljina polarna os kompletira jedan puni krug precesije. Time Zemlja sliči zvrku u sporom kretanju.

Precesija polarne osi Zemlje

Precesija je uzrokom promjene pozicija konfiguracija zvijezda na nebu;. Ona nije samo uzrok pomaku konstelacija zvijezda kao što su znakovi Zodijaka, koji se pomiču po punom krugu tijekom 25.920 godina, već i pomaku zih znakova Zodijaka gore – dolje obzirom na horizont Zemlje. Postoji 12 znakova Zodijaka koji predstavljaju konstelacije raspršene duž ekliptike.

Precesiju se može promatrati definiranjem pozicije Zodijak znaka u preodređenom trenutku godine. Ti predodređeni trenuci su solsticiji i ekvinociji, koji definiraju promjenu godišnjih doba. Ako se na primjer promatra Sunce u proljetnom ekvinociju (21. ožujak) svake godine tijekom perioda od 72 godine, uočilo bi se kako je znak Zodijaka pomaknut prema Suncu za 1 stupanj na nebeskoj poziciji. Za kompletiranje cijelog precesijkog kruga tog znaka obzirom na Sunce, tj. vraćanje na isto mjesto na nebu, trebalo bi 360 x 72 = 25.920 godina Zato što precesija daje putanju znakova Zodijaka na solsticijima i ekvinocijima, precesija se također referencira kao precesija solsticija ili precesija ekvinocija.

VENERIN KALENDAR

Venerin sinodički ciklus iznosi 584 dana. Maye su zaključili da je venerin ciklus povezan s sunčevim ciklusom pjega (jača aktivnosti)

Ciklus sunčevih pjega traje 117 sinodičkh ciklusa venere.

117 x 584 = 68 328

68 328 x 20 = 1 366 560 – Magični broj Maya koji služi kao korekcija za točan izračun trajanja solarne godine na 7 decimala (do tog računa tek treba doći)

Tzolkin ciklus: 73 god x 260 = 18 980 dana

Haab ciklus: 52 god x 365 = 18 980 dana

18 980 x 72 = 1 366 560

52 x 72 = 3744 god x 365 =1 366 560 dana

72 god je period za koji se precesijska os zemlje pomakne za 1 stupanj

Dakle za 360 stupnjeva dobivamo puni krug a to iznosi

72 x 360 = 25 920 god.

LUNARNI KALENDAR

Pošto Maye nisu voljeli iskazivati brojeve sa decimalnim mjestima jer nisu voljeli netočnost, takvi brojevi su se iskazivali kao rezultati cjelobrojnih vrijednost

Lunarni sinodički ciklus iznosi 29,5 dana

Maye su to prikazivali kroz broj dana:

405 ciklusa = 11 958 dana

1C = 11 958 / 405 = 29,525925....

Ako taj broj usporedimo sa Tzolkin ciklusom dobivamo 260 x 46 = 11 960

1C'' = 11 960 / 405 = 29,53086......

VELIKI CIKLUS

1 veliki ciklus Maya traje 13 BAKTUNA = 13 x 144 000 = 1 872 000 dana

1 872 000 / 365 = 5 128,7 Mayanskih godina bez korekcije

1 872 000 / 356.25 = 5125,25 stvarnih godina

5 Velikih Ciklusa = 5 x 1 872 000 = 9 360 000 dana (1 Zemljin precesijski ciklus)

9 360 000 / 365 = 25 643,8 Mayanskih godina bez korekcije

9 360 000 / 365,25 = 25 626,3 Stvarnih godina

9 360 000 / 260 = 36 000 Mayanskih Svetih godin (Tzolkin)

Tzolkin: 260 x 360 x 20 = 1 872 000 ( 1 Veliki ciklus )

KALKULACIJA DATUMA POČETKA NOVOG CIKLUSA

Godina 2012. dobivena je iz dugoga računa mayanskoga kalendara, koji vrlo precizno određuje ciklus od 1.872.000 dana, a počinje 13. kolovoza 3113. pr. Kr. (14. kolovoz. 3114. pr. Kr. po Julijanskom kalendaru) i završava toga sudbonosnoga dana 21. prosinca 2012.

Idemo to provjeriti, međutim prije toga moramo uskladiti još jednu činjenicu a to je nulta godina:

Astronomi su uveli konvenciju da godine p.n.e. (kod anglosaksonaca oznaka je BCE – pre nove ere) imaju negativan ( – ) predznak. Da bi izbegli prazninu između 1. godine i –1. godine, tu gde bi trebalo da bude "nulta" godina (0. godina), naucnici su uradili sledece:

1. n.e. = 1. godina
1. p.n.e. = 0. godine
2. p.n.e. = – 1. godina
3. p.n.e. = – 2. godina,
itd.

Pravilo da je "nulta godina" prestupna vazi i za julijanski i za gregorijanski kalendar, dok za "negativne" godine vaze ista pravila kao i za "pozitivne".

Prva godina nove ere bila je godina 1, tj. 1. februara 1. n.e. bilo je proteklo 0 godina i 1 mesec u novoj eri, odnosno 31. decembra 1. p.n.e. slijedio je 1. januar 1. n.e.

Zapravo je verovatno "nulta godina" nastala kao posledica razvoja matematike. Jer je, posmatrajuci brojnu osu bilo logicno da postoji nula ako su pre toga postojale "negativne" godine tj. godine pre nove ere. No, Nula ne moze biti redni broj, pa stoga "nulta godina" ne postoji.

Sada krećemo u matematički izračun:

14.08.3114 pr.n.e treba nadodati 5125,25 godina, dakle:

Od 14.08 do kraja 3114 god ima (31-14=17+60+62) 139 dana.

Od 3113 do 1 godine ima 3113 god x 365,25 = 1 137 023,25 dana

Ukupno daje 1 137 162,25 dana

Od 1 god do 2013 god ima 2012 god x 365,25 = 734 883 dana

Sto sveukupno daje 1 137 162,25 + 734 883 = 1 872 045,25 dana

Sada taj broj odbijemo od Velikog ciklusa 1 872 000 – 1 872 045,25 = 45,25 dana

Dakle od 1.01.2013 trebamo odbiti 45 dana, A to iznosi 45 – 31 = 14 , 30 – 14 = 16.

Dobili smo datum 16.11.2012 god! Koji predstavlja matematički točan datum ali vjerojatno je pretpostavka da Precesijski ciklus mora započeti na Zimski Solsticij pa tako dobivamo grešku od 35 dana što na 26 000 godina i nije neka greška!, Međutim postavlja se pitanje točnost podatka o početku Mayanskog 5. ciklusa a da o početku precesijskog ciklusa i ne govorimo!

Suvremena znanost je točan kalendar uskladila sa suncem tek oko 10 stoljeća nove ere.

______________-

Uzmimo da je pretpostavka Zimskog Solsticija točna, pošto sunce toliko utječe na zemlju i njene stanovnike!

Dakle 21. prosinca 2012 ulazimo u novi precesijski ciklus dug 26 000 godina. Uzdravlje!

Predgovor

Zabranjeno znanje se odnosi na zaboravljeno znanje naprednih civilizacija koje su boravile na zemlji, međutim naslov ipak glasi 'zabranjeno' jer postoje argumenti da se zaista zataškava obnovljeno zaboravljeno znanje. Nije važno tko upravlja ljudima i svijetom važno je da to čine i da se trebamo ujediniti.

Sve je počelo s Nikolom Teslom, a nastavlja se i dan danas kada u svijetu ima sve više i više otkrića i eksperimenata (dakako vrlo uspješnih) na polju energije etera ili orgonske energije (odnosno kako je tesla nazvao skalarnim poljem), zatim antigravitacijskih uređaja, energije nulte točke, raznih matematičkih zakona o međuplanetarnim djelovanjem i djelovanjem sunca i njegovim energijskih ciklusa na zemlju i ljude.

Da ne spominjem tisuće i tisuće razno-raznih naprava koje koriste energiju nulte točke....

Za istinsko razvijanje neke nove tehnologije je potreban novac.... međutim, nekim moćnicima (čitaj robovlasnicima) odgovara da čovječanstvo trune u neznanju i da ljudi robuju materijalizmu i nafti.

Formula neuspjeha je jednostavna: ubrzati tempo života da nitko ne stigne upotrijebiti mozak jer je prezauzet vlastitim preživljavanjem, jednostavne stvari maksimalno zakomplicirati i napraviti ljude stokom bez mozga, kontrolom i masovnom hipnozom putem medija. To me sve podsjeća na film 'Vremeplov' kada su trolovi iz utrobe zemlje tovili ljepotane na površini koji su samo uživali u jelu i seksu koji su bili zatupljeni do te mjere da se nisu ni opirali kad su ih ovi noću izlovljavali za jelo.

Gdje je život u ustajanju svakog jutra kako biste sjedili usred iste prometne gužve, ili stajali u redu za isti vlak, na putu za posao koji vas ostavlja zatupljenima, frustriranima i neispunjenima, prije nego što ćete se vratiti kroz istu gužvu, ili isti red, kako biste gledali isti TV program koji vas tretira kao debila?

Većina ljudi radi ono što misli da mora raditi, a to znači služiti sustavu prema njegovim uvjetima.Cijeli bankarski sustav temelji se na prijevari zapanjujućih dimenzija s ciljem kontroliranja i represije nad robov... ups. Narodom.

Rat protiv ljudske psihe koji tjera u nepovratno ropstvo se postiže slijedećim oružjem:

Mediji: Odvraćaju pažnju javnosti i skreću ja nastvari bez značenja

Škole: Mladima uskraćuju znanje o pravoj matematici

Posao: održava ljude zaposlenima bez vremena za razmišljanje

Banke: izdaju kredite stavrajući dugove koje morate vratiti plus kamate(koje stalno rastu) i zato morate raditi još više.

A da je čitav ekonomski sustav prenapuhan dokazuje i činjenica da je nafta u nekoliko mjeseci pojeftinila za više od 100% a godinama su govorili da je ima sve manje i cijena joj je konstantno rasla....bez opravdanog razloga.

Stvar je u konačnici u tome da uopće nije stvar u nafti nego u potpuno besplatnoj energiji koja nam stoji pred nosom.

Mišljenja sam da smo na dovoljnom stupnju razvoja da možemo upotrijebiti novootkrivenu energiju ali nam je to zabranjeno. Također mislim da imamo najrazvijeniju matematiku u povijesti zemaljskih civilizacija koja je iskomplicirana do nepraktičnosti. Za sve što koristimo na zemlji nam ne treba više od matematike na razini osnovne škole, znam to iz vlastitog iskustva. Nakon 20 godina školovanja u svom poslu ne koristim matematiku uopće, a gdje su godine otišle

Vaša jedina zaštita je vaše Znanje (Ali pravo istinsko znanje). Znanje vas može zaštititi od svake moguće opasnosti koja postoji. Što više istinskog Znanja posjedujete - to ćete manje straha imati, manje bola osjetiti, manje stresa doživjeti, manje patnje iskusiti, i manje ćete biti izloženi opasnosti, bilo koje vrste.

Jedino vas Znanje može osloboditi bilo kakvih ograničenja

Evo kao mali doprinos revoluciji novog doba (prije nego mi ''xyz'' zaplijeni računalo i imovinu) pokušat ću na ovome mjestu sakupiti neke argumentirane činjenice razbacane diljem WWW-a.

Zato ovim putem apeliram na sve koji budu pratili moje buduće teme da se i sami angažiraju i potraže još neke nadopune da upotpunimo i proširimo ovu malu zbirku znanja koja će možda tako puno značiti.....

Sve ovo je poslužilo kao bolje shvaćanje povoda za sljedeće teme zabranjenih znanja:

- Mayanski kalendari

- Energija nulte točke

- Eter – tamni dio svemira

- Teslina zavojnica

- Antigravitacijski uređaji

- Mehanika nebeskih tijela

- Orgonska energija

- Orgonski akumulator

- Ultazvučni topovi

- Orgonski topovi

- Piramide i krnje piramide

- Glazbala s prirodnim intervalima

- Zlatni rez i Fibonacci

- Meditacija za samoiscijeljenje

- Planeti – živa bića

- Kolektivna svijest

- Novo doba

- Kvadratura kruga

- Sveta harmonija

- Zmija i krokodili

- Reprogramiranje DNK

- Magija – Velika laž za plašenje i spaljivanje heretika ili istinsko zabranjeno znanje

- Vedska matematika – Nelogično ili praktično